Raspad Socijalističke Federativne Jugoslavije ili 'raspad SFRJ-a je ime za skup povijesnih događaja koje su započele tokom 1980-tih i koje su su dovele do prestanka pravnog postojanja SFRJ kao ustavotvorne države. Raspadom SFRJ-a nastalo je sedam novih država na području Jugoistočne Europe, a vrijeme njihovog nastanka obilježeno je ratnim sukobima i nasiljem, velikim materijalnim štetama, gubitcima u ljudskim životima i najvećem valu izbjeglica koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata u Europi. Poslije smrti Edvarda Kardelja 1979. i Jospia Broza Tita 1980. godine, u SFRJ-u ubrzano se uvode izvanredne političke i ekonomske mjere. Teška ekonomska kriza obuhvatila je SFRJ početkom 1980-tih, devalvacija dinara i zabrane uvoza mnogih proizvoda široke potrošnje dovelo je do uzburkivanja socijalnih i etničkih problema osobito u ekonomski manje razvijenim područjima. Godine 1981. na Kosovu izbijaju nemiri i demonstracije koje su predvodili Albanci koji su zahtijevati status republike za Kosovo, na koje su federalne vlasti odgovorile nasilnim gušenjem demonstracija u kojima su poginuli desetci demonstranata. Nakon kosovskih nemira situacija u SFRJ se nimalo ne smiruje, 1982. godine na 19. plenumu CK SK Srbije proglašava se teritorijalno jedinstvo SR Srbije dok Federalna vlada uvodi dugoročni program ekonomske stabilizacije. Nedugo poslije, 1986. godine u javnost izlazi Memorandum SANU, i srbijanski se državni vrh radikalizira dolaskom Slobodana Miloševića na vlast 1987. godine. Nakon dolaska Miloševića na vlast nastaje čistka u srbijanskom političkom vrhu, a tijekom 1988./89 započeo je program mekog puča gdje se kroz iscenirane proteste u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu smjenjuju lokalna rukovodstva, a umjesto njih postavljene su osobe lojalne Miloševiću.. Tim potezom Milošević je zadobio kontrolu nad 4 od 8 glasova u predsjedništvu Jugoslavije. Osnažen ovim položajem na 14. izvanrednom sastanku CK SKJ 1990. godine srbijanski politički vrh je htio nametnuti svoju volju i program centralističke SFRJ sa SR Srbijom kao dominantnu članicu, dok su Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina htjele labavu konfederaciju kako bi mogle uživati u većoj autonomiji. Umjesto dogovora i kompromisa došlo je do raskola unutar CK SKJ kada nije postignut dogovor oko sastava federalne vlade. Delegati iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije napuštaju sjednicu. i raspisuju slobodne demokratske izbore. Hrvatska, Slovenija i Makedonija proglašavaju neovisnost 1991., a godinu poslije to će učiniti i Bosna i Hercegovina.
Paralelno kroz događaje u SFRJ, srbijanski vrh započeo je mjere preoblikovanja JNA u srpsku vojsku koja je kasnije stavljena u funkciju stvaranja ,,Velike Srbije", u obliku centralizirane Jugoslavije, krnje Jugoslavije ili proširene Srbije. Srpski politički i vojni vrh (JNA) nastojao je savezne države zadržati silom u Jugoslaviji: ubrzo nakon proglašenja neovisnosti počeo je desetodnevni rat u Sloveniji, a zatim rat u Hrvatskoj (1991.-1995). Rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) je sukob Hrvata, Srba i Bošnjaka. Ipak, i Slovenija i Hrvatska i Bosna su stekle neovisnost i priznanje od međunarodne zajednice. Vojni vrh djelovao je u tim sukobima bez suglasnosti vrhovnog zapovjednika, predsjednika SFRJ, Stijepana Mesića: najkasnije 3. listopada 1991., nakon odlaska četvero od osam predstavnika predsjedništva SFRJ - Janez Drnovšek (Slovenija), Mesić (Hrvatska), Vasil Tupurkovski (Makedonija) i Bogić Bogičević (Bosna i Hercegovina) - krnje predsjedništvo, tzv. "srpski blok" -Borisav Jović (Srbija), Branko Kostić (Crna Gora), Jugoslav Kostić (Vojvodina) i Sejdo Bajramović (Kosovo) - pod de facto kontrolom Slobodana Miloševića, preuzelo je potpunu vojnu i financijsku kontrolu nad vojskom Jugoslavije.
Paralelno kroz događaje u SFRJ, srbijanski vrh započeo je mjere preoblikovanja JNA u srpsku vojsku koja je kasnije stavljena u funkciju stvaranja ,,Velike Srbije", u obliku centralizirane Jugoslavije, krnje Jugoslavije ili proširene Srbije. Srpski politički i vojni vrh (JNA) nastojao je savezne države zadržati silom u Jugoslaviji: ubrzo nakon proglašenja neovisnosti počeo je desetodnevni rat u Sloveniji, a zatim rat u Hrvatskoj (1991.-1995). Rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) je sukob Hrvata, Srba i Bošnjaka. Ipak, i Slovenija i Hrvatska i Bosna su stekle neovisnost i priznanje od međunarodne zajednice. Vojni vrh djelovao je u tim sukobima bez suglasnosti vrhovnog zapovjednika, predsjednika SFRJ, Stijepana Mesića: najkasnije 3. listopada 1991., nakon odlaska četvero od osam predstavnika predsjedništva SFRJ - Janez Drnovšek (Slovenija), Mesić (Hrvatska), Vasil Tupurkovski (Makedonija) i Bogić Bogičević (Bosna i Hercegovina) - krnje predsjedništvo, tzv. "srpski blok" -Borisav Jović (Srbija), Branko Kostić (Crna Gora), Jugoslav Kostić (Vojvodina) i Sejdo Bajramović (Kosovo) - pod de facto kontrolom Slobodana Miloševića, preuzelo je potpunu vojnu i financijsku kontrolu nad vojskom Jugoslavije.